Pješaci, dame i konji    

Piše: Damir Jaklin 

  

Opasan trener

 

Ja sam opasan trener.

Isturio sam očnjake kad sam uvidio da onaj tamo „pitomac“ ne može s vama osvojiti ništa više od trećeg mjesta. Kod mene ćete biti prvi, uvijek, svugdje i u svemu. Zapamtite to.

Niste znali ništa kad sam vas preuzeo. Igrali ste različita otvaranja, imali različite stilove igre. To ne vodi ničem, kod mene ćete svi igrati isto, ono što ja igram. Kakvi klonovi, što vam je? Nužno je igrati ono što ja igram, jer sistemi koje primjenjujem su najbolji. Nećete vi meni igrati nekakve gluposti, pasivna otvaranja, pozicione šeme i što ja znam što sve ne. Ako treba, svakome ću izmijeniti kompletan repertoar otvaranja. Varijante morate znati, ako ne do mata, onda barem blizu toga. Svi ćete napadati, i crnima i bijelima, beskompromisno i u svakoj partiji. Tko tako neće, leti van. Ima onih koji čekaju u redu kako bi se ukrcali u moj pobjednički vlak.

Slabijeg protivnika mora se pobijediti. Na bilo koji način. Tko ne pobijedi slabijeg igrača ili tko – nedajbože – izgubi od njega, leti van. Ne možemo si dopustiti da ne razbijamo te indijance (da, s malim slovom „i“, dobro ste pročitali). Protivnika treba smlaviti, smrviti, uništiti, razbiti, rasturiti, nabiti na kolac. Bez milosti. On te ionako mrzi. Jedini način da ga pobijediš je da mrziš i ti njega. Ako pobijeđeni protivnik ne pruži ruku, bilo namjerno, bilo slučajno, neka vam slučajno ne padne na pamet da to vi učinite. Vi pružate ruku kad ste poraženi, tako piše u pravilima ponašanja. Iako, nakon toga, letite van.

Dok god smo u hotelu, 22 sata je krajnji rok za odlazak u krevet. Briga me ako oni tamo neki dolje u sali igraju biljar, ako oni tamo neki drugi skaču kao majmuni po podiju u diskaču. Vi ste ovdje radi šaha i trebate ujutro biti odmorni i spremni za igru. Tko se toga ne bude pridržavao, leti van. Ja? Što ja? Ako ja sjedim za šankom do 3, što se to koga tiče? Ja sam trener, vi ste igrači.

Tko bude odbijao jesti hotelsku hranu i naručivao nekakve pizze, može se oprostiti s ekipom. Za dobro igranje šaha važna je adekvatna prehrana, a ne nekakve splačine talijansko-američkog tipa. Nije me briga što vi kod kuće jedete, ovdje ćete jesti ono što vam nude u hotelskom restoranu. To je za vaše dobro i za dobro ekipe.

Vidim da poslije završetka partije odlazite na ženski turnir. Ne znam što tamo imate za vidjeti, ženske ne znaju igrati šah. Nije to za njih, ja bih to odvojio od muških turnira, pa neka se gledaju međusobno. Mogu vam samo pokvariti igru, jeste li svjesni toga? Ah, vi tamo ne idete radi šaha, pa recite tako, da vas razumijem. Slušaj, mali, jesi li ti slušao Jovanovićev zdravstveni odgoj u školi? Nemoj slučajno da me tvoji roditelji poslije razvlače jer sam ti dopustio nepodopštine.

Nemojte da vas gledam kako za vrijeme igranja više puta ustajete od stola. Jedan odlazak u wc valjda vam je dovoljan, niste starkelje s bolesnom prostatom ili mjehurom. Dopušteno vam je više puta ustati samo kad se meč lomi. Ja ću tada biti u hodniku, pa krenite prema wc-u i usput slušajte što vam imam reći o poziciji. To je za dobro naše ekipe.

Pogledajte one tamo, to su zečevi za nas. Molim? Što si rekao? Nemaju tako strogu disciplinu a bolje stoje na turniru? Neće još dugo, tek im slijedi meč s nama. Protiv njih nemate pravo na kiks, oni su za nas perad, stoka sitnog zuba, talibani. Što?? Talibani imaju takav režim kao mi? Što si htio time reći? Mali, imaš sreće što nemamo rezervu ovdje, inače bi odmah letio van. Kad se vratimo kući, dobro razmisli kako ćeš se opravdati za ove riječi.

Imam li kakav čin u vojsci? Naravno da imam, a što si ti mislio? Ja sam pričuvni poručnik. Za tebe sam general, sinko, zapamti to.

I opasan trener.