Pješaci, dame i konji Piše: Damir Jaklin
Teoretičar
„Neka cvjeta tisuću cvjetova!“, uskliknuo je Mao Ce Tung (Mao Ze Dong, ako vam tako više odgovara). Niste li željeli to cvjetanje, moglo se lako dogoditi da vas rascvjetaju silom. Meni, na sreću, nije prijetila ta opasnost dok sam isluženom teniskom lopticom uništavao mamine cvjetove u dvorištu – Mao je već odavno bio ocvjetao i nije se mogao naljutiti na mene, a njegovi ovdašnji sljedbenici bili su, spram njega, obične tratinčice. Kao teoretičari su se nekako još i mogli nositi s njim, ali u praksi…
„Nije važno je li reket drven ili metalni, važno je da udara lopticu“, također je govorio slavni Mao (ili su možda ipak bili u pitanju mačka i miševi, ne znam, zbunjen sam tom silnom količinom teorijske lucidnosti…). Uglavnom, reket je bio drven, lopica već pozelenjela (od jada ili trave po kojoj je odskakala, pitanje je na koje još ni do danas samome sebi nisam odgovorio), a zid pomalo izrauban od silnih spin forhenda kojima sam je nabijao u nj. Cvjetovi koji su se nalazili između mene i zida gubili su, jedan po jedan, svoje prekrasne glavice (što je, u krajnjoj liniji, bolje nego da ljudi gube svoje prekrasne glavice), a ja sam bio sirovi praktičar kućne teniske vježbaonice. Onda su mi neki ljudi rekli da postoje udruge koje se zovu teniski klubovi i da se u knjižarama mogu kupiti knjige o tenisu, pa, ni pet ni šest, odlučih izaći iz ormara i priključiti se Ivanu Lendlu, Borisu Beckeru i Slobodanu Živojinoviću. Kupih nekoliko knjiga i progutah ih u trenu. Rezultat je bio fascinantan: znao sam napamet dimenzije teniskog igrališta, propise o visini mreže na sredini i sa strane, kodeks odijevanja (koji su ovi današnji tenisači s papagajskim dresovima pokopali i zakucali mu tisuću cvjeto… čavala u lijes), kodeks ponašanja, pravila za singl i dubl, kako se ispravno servira, kakav return se preporučuje za razne vrste servisa, kako se igra niz vjetar, a kako protiv njega… ma, sve sam znao, postao sam prvoklasan teniski teoretičar! Izašao sam na teren, odlučan sve to primijeniti u praksi – kad si odličan teoretičar, praksa je šala, zar ne? Prva dva servisa otišla su mi u mrežu, što se nekako baš i nije poklapalo s mojim teorijama. Protivnikovi su prečesto bili asevi, a to je potkopavalo moju teoriju o dobrom postavljanju pri čekanju servisa. Vjetar je puhao prema meni, i to prilično jako, pa sam isključio mogućnost da mi protivnik odigra ma i jednu skraćenu loptu, nije valjda lud, to nije po teoriji… Kad, vidi vraga, on mi, ne obazirući se na vjetar, odigra baš dvije takve lopte zaredom, a ja pošizim i razbijam glavu kako je to moguće (reket nisam razbio, jer je bio preskup, teoretski bih nakon toga trebao kupiti novi). Sve moje teorije pale su u sok kojim sam se tješio poslije izgubljenog meča. Sa mnom je sve u redu, mišljah, ali nešto s tom teorijom ne valja…
Danas sam šahovski teoretičar. Prvoklasan. Znam što remizira, a što gubi u konačnicama, znam sve finese teorije o usamljenom pješaku, duplim (umobolnim), visećim, zaostalim i kojekakvim drugim pješacima, o deplasiranoj i aktivnoj figuri, blokadi i deblokadi, vladanju otvorenim linijama i dijagonalama, centralizaciji, a u teoriji postave topova na sedmom redu nitko mi ne može parirati. Slaba polja jaka su mi strana, teoriju obrane od krilnih napada izbrusio sam do savršenstva, a baterija top-lovac bolje mi radi od najboljih duracellki. Otvaranja sam teoretski izučio do temelja, spreman sam podvaliti teoretsku novost u 35. potezu, samo čekam da mi netko naleti. Takvog teoretičara tražit ćete i teleskopom i mikroskopom, ali teško ćete ga pronaći.
Hmm, zanimljivo, napravio sam protivniku duple pješake, ali on nikako da se pobijedi, valjda čeka da ja to učinim. Pokušavam doprijeti do tih umobolnih bijednika, ali nijedna figura mi ne može stići u njihovu blizinu, kako je to moguće, to nije po teoriji… I ne samo to, užas, oni se sad pokreću i razbijaju moju pješačku strukturu! Morat ću malo usavršiti tu teoriju.
Imam usamljenog pješaka u središtu. Po teoriji on mora hitno naprijed, tako ću postići dvije koristi: riješit ću se slabosti i s par izmjena oteretiti poziciju. Čak bih mogao biti i bolji, ako ova dijagonala koju ću time otvoriti bude predstavljala opasnost za protivnika. Da, da, ali postoji jedan mali teoretski problem: polje na koje bi taj pješak trebao kročiti protivnik je pokrio pet puta, a ja ga kontroliram samo triput. Ništa od toga, oslonit ću se na teoriju pasivne obrane.
Protivnik ima usamljenog pješaka u središtu. Trebam zauzeti konjem polje ispred njega, udvojiti teške figure na liniji, napasti ga još i s boka, a zatim, u pogodnom trenutku, skloniti konja. Neće ga moći obraniti. Samo, postoji jedan mali teoretski problem: polje na koje bi trebao zasjesti moj konj protivnik je iskontrolirao previše puta, zasad ništa od toga… Majko moja, što se to događa!? Ovaj je krenuo tim pješakom na to polje! Ništa od teorijske blokade i opsade, bit ću sretan ako izvučem remi.
U ovom otvaranju protivnik teoretski postiže aktivnost na kraljevom krilu, a ja moram uzvratiti protunapadom na daminom. Gle, kako je glup, ništa ne radi na kraljevom krilu, na kojem bi mi teoretski mogao ozbiljno zaprijetiti, nego se upušta u aktivnosti na daminoj strani! Blago meni, tu ću ga lako srediti. Mhm, nešto mi se ne uklapa u teoretsku koncepciju, ovaj mi je spriječio bilo kakvu igru na daminom krilu, i sad će pokrenuti onu akciju na kraljevom, s kojom je teoretski zakasnio. A u praksi… nemam više protuigru, ostaje mi teorija pasivne obrane.
Što ovaj radi, kako to tretira centar? Zauzet ću mu ga sa sva četiri pješaka, ograničiti mu prostor, pa nek se koprca u pasivnoj poziciji! Već je teoretski izgubljen, a nismo odigrali ni petnaest poteza! Kako je to moguće? Udara mi taj centar s boka, potkopava mi ga s obje strane, je li to po teoriji? Što mi se dogodilo s tim centrom? A ovi njegovi lovci, kako su odjednom proradili?
Ha, zatvorio sam mu i lovca i konja u krletku, moji pješaci zauzeli su sva ključna polja, nijedno mu nije dostupno kako bi oslobodio figure. Sad samo trebam otići kraljem na drugu stranu, tamo ću ga izvozati i uzeti mu materijal, evo novog boda u tablici! Što je sad ovo, čovječe? Kako je mogao žrtvovati tu figuru? Zar zaista ne mogu spriječiti promociju njegovog pješaka?
Ovo ti je, dragi kolega, teoretski remi. Ne možeš me u ovoj poziciji dobiti topom protiv lovca, na sve pokušaje mogu ti parirati. Nisi čitao Kovačevićevu knjigu, vidi se, samo gubiš vrijeme. Osim ako… Ma, nemoguće, Kovačević me zeznuo! Kakve su mu to teorije?
Nešto s tom teorijom ne valja. Savršeno je naučiš, a onda se nađe nekakav klipan koji nema pojma o njoj i pobijedi te. Zaista ne znam što je u pitanju. Ni teoretski se ne mogu domisliti odgovora.
