Pješaci, dame i konji
Piše: Damir Jaklin
O knjizi i lektorima, rode…
Bauk kruži svijetom – bauk realnog sektora. Nijedna sila svijeta ne kreće u hajku protiv tog bauka, ni rimski papa ni ruski predsjednik, ni Amerika ni Kina, ni Hrvatska. Sve velike svjetske sile već priznaju realni sektor kao snagu. Uvelike je već vrijeme da realisti cijelom svijetu otvoreno nametnu svoja shvaćanja, svoje ciljeve, svoje težnje, te da priči o bauku realnog sektora suprotstave manifest svoje politike. U tu svrhu sastali su se u Londonu komun… oprostite, sastaju se posvuda i svakodnevno gospodarstvenici najrazličitijih narodnosti i sastavljaju sljedeći Manifest, koji će se objaviti na engleskom, francuskom, njemačkom, talijanskom, flamanskom, danskom i hrvatskom jeziku, a pripremaju se i izdanja na još oko 45 tisuća jezika:
Manifest realnog sektora (Realni manifest)
Povijest svakog dosadašnjeg društva jest povijest klasnih borbi. Političar i građanin, poslodavac i posloprimac, medijski magnat i čitatelj, ukratko – ugnjetač i ugnjetani, stajali su jedan prema drugom u stalnoj suprotnosti, vodili neprekidnu – čas skrivenu, čas otvorenu borbu – borbu koja se uvijek završavala revolucionarnim preuređenjem cijelog društva ili zajedničkom propašću klasa koje su se borile. U 21. stoljeću tome je došao kraj: mi, zagovornici realnog sektora, dakle, političari, poslodavci, medijski magnati i ostali, uspjeli smo ugušiti, pridaviti, dotući u građaninu, posloprimcu, čitatelju, bilo kakvu pomisao da realni sektor nije najbolje, štoviše, konačno rješenje za svekoliki napredak društva u kojem živimo.
Rijetki preostali pristalice Marxa i Engelsa, oni koje razni makartijevci, karamarkovci i ostali nisu uspjeli utamaniti ili barem primiriti, oprostit će mi na ovom iskrivljavanju „njihovog“ manifesta – realni sektor je toliko krupan zalogaj da me nešto naprosto povuklo korištenju matrice teksta objavljenog još davne 1848. godine.
Realan – koji postoji u stvarnosti, pravi, istinski (Rječnik stranih riječi, Anić, Goldstein, Novi Liber 1999.).
Realni sektor u gospodarstvu, proizlazi iz toga, sektor je koji donosi profit, zaradu, neposrednu korist. Logičan je potom zaključak da postoji i nerealni (irealni?) sektor, posve suprotan realnom: ne donosi profit, zaradu, neposrednu korist. Manifest jasno ukazuje da je samo realni sektor rješenje za napredak, sve ostalo bit će kolateralna šteta: sva ta zanimanja koja ne proizvode i ne multipliciraju novac parazitska su i nepotrebna suvremenom gospodarstvu. U redu, kažu realovci, iz pragmatičnih razloga moramo zadržati dio školstva u javnoj sferi, dio zdravstva također, inače bi nam se mogla dogoditi još gora revolucija nego što su bile sve one 1848. u paketu. Polako ćemo i to rješavati, u javno školstvo uvodit ćemo sve više nameta za korisnike, kao što smo to već napravili na većini sveučilišta, a škole smo ionako već sad počeli pretvarati u poligone za politička i ideološka prepucavanja. Bolnice smo iz zdravstvenih objekata uspjeli transformirati u gospodarske subjekte kojima prijetimo prinudnom upravom i zatvaranjem. Ne brinite, ljudi, sve će polako doći na red. Srednjim školama i sveučilištima već smo ukazali na potrebu usklađivanja ponude s potrebama tržišta rada. Ne bude li to dovoljno, donijet ćemo nekoliko dekreta koji će ih prisiliti na puno poštivanje realnog sektora. Sljedeći korak bit će naprosto ukidanje nepotrebnih zanimanja, onih koja ne donose profit, zaradu, neposrednu korist. Ne bismo ih nabrajali, ima ih na stotine. Paraziti su to, urušavaju našu religiju realnog sektora i neoliberalnog kapitalizma.
Najmanje potrebno od svih zanimanja koja postoje u ovom našem suvremenom svijetu realnog sektora, jest svakako – lektor. Donosi li lektoriranje kakav prihod bilo kome osim samom lektoru? Kakav je to proizvod – lektura? Budimo realni, ne samo što je bespotrebna, nego još i uzima novac realnim gospodarskim subjektima. Bespotrebno črčkanje crvenom tintom lektori masno naplaćuju, a pitamo se gdje bi nam bio kraj da smo taj novac, umjesto da ga dajemo njima, uložili u proizvodnju u realnom sektoru, u otvaranje novih pogona i novih radnih mjesta? Zar je važno piše li se ispravno cvjećarnica ili cviječarnica, dijelovi ili djelovi, sniženje cijena cipela ili sniženje cipela, zaprijećena ili zapriječena kazna, cjenik ili cijenik? Kome je to važno osim onima koji ne žele dobro gospodarstvu i ne razumiju važnost realnog sektora? Je li važnije kako će govoriti Mislav Bago i Ivana Petrović ili što i o čemu će govoriti? Pravimo se budale, a sve razumijemo, što će nam onda ti paraziti zvani lektori? Stat ćemo mi i njima na kraj, prvi korak je infiltriranje tajnih agenata u njihove redove. Takvi će imati zadatak destruirati im struku, a zatim ćemo ih sve proglasiti nepotrebnima.
Među prvim agentima koje je naš realni sektor uspio ubaciti u njihove parazitske redove nalazi se Julija Bućan, prof., koja je lektorirala knjigu Šahovska abeceda autora Borisa Markote (Marjan tisak, Split, 2004.). U akciji se istakao i recenzent Josip Barać. Sve su napravili kako bi jedna dobro zamišljena knjiga za šahovske početnike postala primjer potpune nepotrebnosti lektorskog i recenzentskog posredovanja. Trebamo li bolji dokaz za teoriju o realnom i parazitskom sektoru? Uzmimo knjigu u ruke i pogledajmo:
„Veoma važna stvar je da u prvim lekcijama ova knjiga upoznaje početnika sa šahovskom povješću“. (str. 6.) „Šah se spominje u romanci na sanskritu.“ (str. 9.) „Europa se upoznaje sa šahom preko Charlsa Martela.“ (str. 11.) Iako je dotični kralj poznat u hrvatskoj literaturi kao Karlo Martel, autor zanemaruje tu činjenicu – ili će prije biti da je niti ne zna, a podatak je izvukao odnekud s bespuća interneta – pa ga krsti angliziranom verzijom imena, i to još neispravno: Charlsa umjesto Charlesa, op. D. J. „Prva žena šahistica.“ (str. 11.) „Prvi spomen šaha u kineza“. (str. 11.) „Pobjedit će onaj igrač koji bude bolje pomicao figure po ploči.“ (str. 12.) „Igra se odvija na ploči podjeljenoj na 64 polja, i to 8×8.“ (str. 12.)
Toliko toga već na prvih dvanaest stranica, a knjiga ih ima čak 138. Sigurno ne želite da vas dalje zamaram pravopisom. Zamorit ću vas, međutim, šahovskom terminologijom, što pripada domeni recenzenta (jadnu Juliju Bućan, prof., amnestirat ćemo od sljedećih navoda): autor uvodi novi naziv za jedan od motiva, poznat kao vezivanje – on kaže da se to zove priklještenje. (str. 58.) Kad njegovi vjerni učenici u drugim knjigama pronađu drugačiji naziv, bit će pomalo zbunjeni, no, je li to važno? Isto tako, g. Markoti se ne čini važnim poštivanje hrvatske verzije naziva šahovskih otvaranja, pa u isti koš trpa hrvatske, engleske i druge nazive: Albin gambit (Albinov protugambit), Alekhine obrana (Aljehinova obrana), Benko gambit (Volški gambit, inače, a ako se već mora spomenuti igrač koji ga je često igrao, onda je to Benkö, a ne Benko), Ptičje otvaranje (ovo je već smiješno, samo zato što se ime autora, Birda, na hrvatski prevodi kao ptica), Nizozemska obrana (uvijek i svugdje, u svakoj knjizi na hrvatskom jeziku, poznata kao Holandska obrana, iako to boli hrvatske jezične čistunce), Grecovo otvaranje (Talijanska partija), Grunfeldova obrana (e, nije, nego je Grünfeldova, ali autor možda ne zna utipkati preglas na računalu…), Nimzo indijska obrana (Nimcovičeva indijka), Petroffsova obrana (Ruska obrana, ali autor se voli igrati angliziranja), Pirc (Pirčeva obrana, Pirčevka), Ruy Lopez (Španjolska partija, Španjolka) itd., i t. sl.
Zb(i)rku ćemo još upotpuniti imenima poznatih igrača: Zuckertort (Zukertort), Fisher (Fischer), Tartakover (Tartakower), Zusupov i Belzavsky (ponekad, znate, te zločeste tipkovnice imaju zamijenjene tipke Y i Z, ali, tko bi mario za to…).
U strukturi, posve dobra knjiga. U izvedbi, kristalno čist dokaz da su lektori, korektori, recenzenti i kojekakva druga piskarala potpuno nepotrebni u suvremenom svijetu realnog sektora. Kako sam je otkrio tek osam godina nakon što je izašla, ne znam ni sam. Znam samo da je neću dati u ruke djeci koju poučavam, jer me neki moralni obzir koči u tome. No, ona je živi dokaz da je realni sektor već zavladao svijetom. Prilagodimo se zato što prije, okrenimo kapute i priđimo pobjedniku.
Živio realni sektor, dolje lektori!
