Pješaci, dame i konji Piše: Damir Jaklin
(Ne) pišem, dakle, frajer sam
Ne ide baš, je li? Pokušajmo onda istim tekstom, ali na malo drugačiji način:
Obje verzije ispisao je vlastoručno isti čovjek, vaš kolumnist. Žvrljotinu je popravio u čitak tekst za svega nekoliko minuta. Stara narodna mudrost kaže „može se kad se hoće“ ili tako nekako, ne hvatajte me za svaku riječ.
Dok računala vladaju svijetom, a ljudi koji se njima služe pomalo i zaboravljaju pisati rukom, pravila za imalo ozbiljnije šahovske turnire nalažu da oba igrača, tijekom igranja partije, upišu rukom sve svoje i protivnikove poteze u poseban zapisnik, tzv. formular – i to čitko. Oba igrača. Sve poteze. Čitko.
„Baš svašta“, progunđa Bob Rock i preda sucu formular svoje partije:
„Hoćeš-hoćeš, nećeš-nećeš!“ Sudac proguta knedlu i stavi formular na svoj stol. Uskoro i Alan Ford završava svoju partiju. Pristojan plavokosi momak prilazi sudačkom stolu. „Izvolite.“
Ovoga puta sudac ne mora gutati knedlu. Dok stavlja formular na hrpu, kroz glavu mu prolaze stihovi neke stare pjesme, nešto poput „što to čini razliku od čovjeka do čovjeka.“ Ništa značajno, gospodine arbitru, samo sitnice poput razlike između volje i nedostatka volje, koncentracije i nedostatka koncentracije, suzdržanosti i divljaštva, pristojnosti i bezobrazluka. A što čini razliku od suca do suca? Također ništa značajno, osim što neki gutaju knedle i prihvaćaju formulare Boba Rocka, dok se drugi pretvaraju u Njegovu Visost i raspale takvog igrača nekoliko puta štapom po glavi te mu u ruke daju novi, prazan formular.
Formulari ispisani žvrljotinom ipak nisu jedini problem šahovskih sudaca (onih kojima je to uopće bitno, osim honorara koji trpaju u šešir). O, ima tu još puno maštovitih ideja, kakve samo fini ljudski rod može izmisliti! Svjedočih tako jednom događaju u kojem je arbitrirao sudac koji ne guta knedle (osim dok jede juhu ili boravi u Češkoj, ali i tada ih prvo dobro izgrize): igra neki gospodin protiv neke djevojčice. Djevojčica ima izgubljenu poziciju, ali „bod se smiješi tek kad je upisan u tablicu“, kako kaže jedan moj znanac. Gospodin koji vodi figure u dobitničkoj poziciji poželio je da mu se bod nasmiješi već i prije, pa je uzeo olovku i pobrinuo se za svoju projekciju (prognozu) završetka partije. Tada sudac bez knedle prilazi stolu i pokazuje na njegov formular: „Gospodine, zašto se vi i vaša protivnica niste potpisali na formular?“ „Ne razumijem, partija još nije završila, potpisat ćemo se kad završi.“ „Ah, partija nije završila, kažete? A zašto ste onda u rubriku za rezultat upisali 1:0?“ „Pa, ja, hmmm…“ „Ovo je besramno vrijeđanje i omalovažavanje protivnice. Izvolite novi formular, i na teret svog vremena prepišite sve poteze partije. Još samo jednom da se nešto takvo dogodi na ovom turniru ili na bilo kojem gdje ja budem sudio, kontumacirat ću vas. Je li jasno?“
Ja bih ga kontumacirao odmah, ali nisam u prilici da to činim, odrekao sam se sudačke licence upravo zbog ovakvih tipova. Ne želim ih ni gledati, kamoli im suditi.
Maštovitost igrača nema granica. Gledam tako jednu partiju, zavirim u formulare igrača, kad imam što vidjeti: jedan ima upisanih 46 poteza, drugi 40. „Piši poteze“, kaže 46-ica. „Ne, nego ti prestani pisati duplo!“, odgovara 40-ica. Kad je sudac pregledao formulare, morao je dati za pravo obojici: jedan je upisao nekoliko poteza previše, drugi je neke propustio upisati. Nisu dobili pokoru za ovo, ali su razgovorom ometali ostale igrače. Ja bih ih odmah dao nove formulare – oh, oprostite, nemam licencu…
Krivo upisani nazivi polja, mala slova tamo gdje trebaju biti velika i obrnuto, preskakanje rubrika, precrtavanje pojedinih poteza, treba li još? Neiscrpna je imaginacija naroda šahovskog. A kad pojedinci iz tog naroda šahovskog ispunjavaju formulare za dobivanje kakvoga kredita, odjednom se kafkijanskom metamorfozom pretvaraju u pitome krasopisce. Novac je važna stvar, a pisanje poteza, kome je to važno osim onim luđacima koji unose partije u baze? Najljepše je bilo dok se igralo na jedan sat, bez pisanja poteza, u slavnoj Međimurskoj ligi.
Šah na ploči, šah u vjetar. Bez piskaranja.
