Pješaci, dame i konji Piše: Damir Jaklin
Halo, recepcija!
Halo, recepcija! On je totalni kre… Uuups, mislim da smo u krivom filmu, ako riječ „recepcija“ zamijenimo rječju „policija“, dobit ćemo uspješnicu jednog vrlo poznatog domaćeg VIS-a (vokalno-instrumentalnog sastava, izrečeno retro stilom), ali on danas nije naša tema. Pokušajmo, dakle, ponovno:
„Halo, recepcija!“
„Da, izvolite!“
„Rezervirao bih smještaj u hotelu od 1. do 8., ako može. Pun pansion.“
„Može, kako da ne! Recite, vi ste šahist?“
„Kakav šahist!?…“
„Mislila sam, igrate li na šahovskom festivalu, koji počinje prvoga…“
„Ne razumijem, kakav festival?“
„Ah, ništa, zaboravite! Dakle, pun pansion od 1. do 8., na koje ime?“
I tako dalje. Nekoliko dana kasnije šećem rivijerom s petstotinjak kuna viška u džepu. Za šahiste je, naime, organizator dogovorio s hotelom – u predsezoni! – sezonske cijene, a s nešahistima organizator nema nikakve usisno-isisne veze, pa za njih nije bio umiljat dogovarati bilo kakve cijene. Ipak su to ljudi drugoga reda, pa je i red da plate manje. Šahisti, prvoklasni ljudi, plaćaju više.
Ma, tko je ikad vidio da mene zovu šahistom? Za stjecanje te kvalifikacije treba puno raditi, postići stanovito šahovsko obrazovanje, određene rezultate – i biti dovoljno pametan da se za smještaj u hotel prijavljujete preko posrednika, organizatora turnira. Nisam ja nikakav šahist, ali ipak igram na festivalu. Ja sam samo običan igrač, s petstotinjak kuna viška za kave, sladoled, novine, sokove, breskve i pjenu za brijanje.
Sad pokušajmo opet, ovaj put na drugome mjestu:
„Halo, recepcija!“
„Da, izvolite!“
„Rezervirao bih smještaj u hotelu od 16. do 23., ako može. Pun pansion.“
„Može, kako da ne! Recite, vi ste šahista?“
„Da, jesam, igrat ću na turniru.“
„Pitam vas zato što je organizator dogovorio s nama poseban popust za šahiste, iako je sezona. Imate cenu 5 evra manje dnevno za pun pansion.“
„Odlično. Imam još par pitanja u vezi s organizacijom turnira, ali to nije vaša domena…“
„Nije, ali imate sreće jer je direktor turnira upravo sad ovde. Samo da zabeležim vaše podatke, pa ću vas prespojiti ako želite razgovarati s njim.“
„Dobar dan, hvala za popust.“
„Ništa, ništa, stalo nam je da dođe što veći broj igrača. Zanima li vas još nešto?“
„Ima li dvorana klimatizaciju?“
„Upravo radimo na tome, do početka turnira biće sve sređeno. Mogu vam dati još par informacija: u cenu vam je uključen besplatan autobuski prevoz u oba smera, a imate…“
„Čekajte, vi se šalite?“
„Ne, ma kakvi! Imaćete takođe i kartu za zatvorene bazene u vreme trajanja turnira.“
„Ne pretjerujete li malo.“
„Nikako. Još su vam na raspolaganju i dva besplatna izleta, po izboru. Možete odabrati i oba, ako želite.“
„Čovječe, ali…“
„Što, niste navikli na takav standard organizacije?“
„Pa, baš i nisam…“
„A eto, mi se trudimo da se naši gosti dobro osećaju i da nam se zbog toga vrate i sledeće godine.“
Nema besplatnog ručka, kažu američki neoliberalni kapitalisti. Sve ćete vi to platiti! Dolazit ćete do penzije na ovaj turnir, obilno ćete sve to skupa platiti u sljedećih trideset godina! Svakako, nema besplatnog ručka, ali na plaćanje ovakvih ručkova, pa makar i do penzije, pristat ću bez puno razmišljanja.
A na lijepoj našoj jadranskoj rivijeri mogu me također očekivati na turnirima. Samo, tamo neću doći naoružan monstruoznim bazama igrača u laptopu, s punom torbom knjiga, kao kandidat za ozbiljan nastup i nagradu. Pojavit ću se u kratkim hlačama, u majici bez rukava (pravite se sad da niste pročitali tekst „Odijelo (ne) čini čovjeka“), s vrećom za spavanje. Spavat ću na plaži, bude li moguće (Halo, policija, on je totalni kreten!). Švercat ću se u kamp na tuširanje dvaput dnevno, kupovat ću konzerve sa slatkim kukuruzom i ribama s povrćem, jedino se neću odreći kave s pogledom na more, jer nemam ni plinsko ni električno kuhalo. Navečer, nakon odigranoga kola, niti ću znati s kim sutradan igram niti će me to zanimati. Okupit će se društvo prijatelja i prijateljica, netko će donijeti gitaru, netko štogod vina, ima li što ljepše od toga?
Uostalom, što i da igram šah u takvoj prilici, zašto kvariti užitak odmora?
