Pješaci, dame i konji 2
Piše: Damir Jaklin
Njegovo Veličanstvo Bod
Završetak partije:
a) Partiju je dobio igrač koji je matirao protivnikovoga kralja.
b) Partiju je dobio igrač čiji je protivnik izjavio da predaje.
(Pravila šahovske igre FIDE, članak 5)
Tako su vas učili dok ste još bili početnik. Kasnije, stjecanjem dodatnih iskustava, saznali ste da igrač može dobiti partiju ako protivnik prekorači vrijeme za razmišljanje (tj. padne mu zastavica na satu ili mu se, ako se vrijeme mjeri digitalnim satom, pojavi na ekranu ono zloglasno –0.00). Nadalje, uvidjeli ste kako ćete dobiti partiju zakasni li protivnik na seansu više od 59 minuta i 59 sekundi (pa vam je možda katkad u primisao došla ideja kako ne bi bilo nimalo loše ako bi protivnik našao praznu gumu, pače i dv’je, na svom automobilu neposredno prije polaska na kolo – no, odbacili ste to jer ipak niste baš toliko pokvareni). Vrijeđa li vas protivnik, a sudac nije u krčmi za šankom nego na svome radnom mjestu, opet biste trebali dobiti partiju („Ha-ha-ha! Šta ti igraš ping pong ili šah?“ Čedomir Dinić, s oko 2‰ nečega u nečemu, Damiru Jaklinu u 5. kolu turnira Tonimir ’87, Varaždinske Toplice 1987. Damir Jaklin: „??“. Sudac Želimir Rodek, ne za šankom nego na radnome mjestu: „Diniću, sad ste stvarno pretjerali, kontumacirani ste!“ Dinić: „Rodek, vi ste jedan…“ – no, nije ni toliko bitno što je sudac po mišljenju toga gospodina).
Vidite li kako se širi lista mogućih načina dobivanja ili gubljenja partije? Nebrojeno je mogućnosti na raspolaganju igračima, samo treba imati malo ili malo više mašte.
Recimo, u 6. kolu veleturnira u Bugojnu 1978. Enver Bukić i Ljubomir Ljubojević igrali su vrlo napetu partiju u kojoj je autsajder (Bukić) ozbiljno ugrozio favorita. Tempo je bio 40 poteza za dva sata i 20 poteza za svaki naredni sat. U nekom trenutku Bukić je u formular greškom dvaput upisao isti potez, zatim došao u cajtnot (oskudicu vremena za razmišljanje), pogledao u formular protivnika i tamo vidio jednak broj upisanih poteza kao u svom, izvukao se iz cajtnota povučenim 40. potezom i mirno nastavio razmišljati kako da dobije poziciju koja je bila jasno bolja za njega. U međuvremenu Ljubojević je, provjerom svoga formulara, ustanovio da su obojica povukli manje poteza od propisanog broja za kontrolu vremena jer je i on na jednome mjestu upisao potez više, s tim da je Bukiću kontrola već prošla, a Ljubojević je još imao nešto vremena. Poznajem najmanje tri suca koji bi decidirano rekli kako bi presudili ovu zavrzlamu, s tim da bi možda svaki od njih imao različito mišljenje. Bilo kako bilo, Ljubojević je ponudio remi kad je shvatio što se dogodilo, Bukić ga je nervoznom reakcijom odbio, a suci su presudili kontumaciju Bukiću, tj. pobjedu s gorkim okusom Ljubojeviću. Kasnije je još između te dvojice bilo prepucavanja o nekorektnosti ovakvoj ili onakvoj, a vi sad recite jeste li naučili još jedan način kako možete dobiti ili izgubiti partiju!?
Igrate li brzopotezne šahovske partije na internetu, toplo bih vam preporučio da si naštimate vrijeme poput 3+3 (tri minute za partiju + tri sekunde dodatka za svaki odigrani potez), 4+2, 7+3 i slično, inače ćete doživljavati da onaj koji se skriva iza monitora negdje u Zagrebu, Kuala Lumpuru ili Houstonu („Houston, we have a problem…“) nastavlja igrati s golim topom protiv odjevenoga topa samo zato što je vama preostalo 15, a njemu 25 sekundi, pa će se potruditi da vas dovede do zloglasnih –0.00 i pritom se pakosno kesiti 15 tisuća kilometara udaljen od vaše junačke desnice i pljuvačnih žlijezda, a kad mu napišete nježnu poruku, program će vam dojaviti „Command f… not found“.
Metoda „topom na topa“ ima još jednu varijantu: igrač u izgubljenoj poziciji, koristeći vaš cajtnot, ispaljuje topom šah za šahom, a vi gledate kako da konačno sklonite kralja od šahova, pa da se u miru posvetite igri na mat ili promociji dame. Nakon što vam udari nekoliko šahova, i vi, naravno, očekujete da vam dâ još jedan jer vam je kralj još uvijek na vjetrometini, on će, za promjenu, staviti topa na napadnuto polje na kojem mu ga odmah možete uzeti. No, vi ste već mahinalno sklonili kralja od šaha kojeg nije bilo, a on se naceri i tim topom uzme vašega. Badava, naravno. Nije prekršio pravila igre, samo je bio… hm… malo nekorektan. A vi ste ispali Draš Katalenić, tj. naivni. Povijesno je dokazano da naivni uvijek izgube utakmice od nekorektnih. Bez iznimaka.
Odigravanje nepravilnog poteza (poteza kojim se krši načelo pravilnog pomicanja figura) na većini brzopoteznih turnira znači trenutni gubitak partije. Naći će se pregršt igrača koji će u izgubljenim pozicijama, dok ste vi u cajtnotu, samo vrebati priliku da vam opale neki bezvezni šah dok vi brzinom munje gurate pješaka prema polju na kojem bi se trebao pretvoriti u damu, pa da vam slavodobitno priopće, niste li nekim slučajem zamijetili taj šah: „Napačna poteza, gospod, žal, izgubili ste!“.
Promocija dame priča je za sebe: poznajem igrača koji je u svojim brzopoteznim partijama pretežno izgubljen, a onda neće predati i sve će napraviti da ne dobije mat, makar morao dati pola kilograma figura, samo kako bi provjerio na koji način vi promovirate damu. Svjedočio sam slučaju u kojem ga je protivnik opsovao na sve nemile načine kad mu je priredio predstavu s promocijom dame. Poučen tim iskustvom, u nekom od narednih kola, pred promocijom dame protiv tog „damolovca“, dovukoh pješaka do sedmoga reda i kazah: „Sad ovako: prvo povlačim pješaka na zadnji red. Zatim isključujem sat i tražim damu. Ah, evo je! Skidam pješaka s ploče i umjesto njega stavljam damu. Sad uključujem sat. Meni ide vrijeme, povukao sam potez, pa vama uključujem sat. Eto…“ Tako govorah, a protivnik odmah predaše. Da je htio, mogao je zvati suca i prigovoriti da sam brbljao za vrijeme partije. No, do tog stupnja nekorektnosti zasad se još nije razvio.
Slučaj zvan „kralj do kralja“ ekstreman je, ali nerijetko viđen primjer grabljenja „Njegovog Veličanstva Boda“ pod svaku cijenu na brzopoteznim turnirima: protivnik ima samo kralja, vi pješakom nezadrživo napredujete, vremena na satu imate koliko vam srce želi, vaša kraljica čeka na pretvorbu, ali do pretvorbe neće doći, nego do pljačke (podsjeća li vas to na štogod drugo?). Protivnik tim svojim jadnim kraljem ide korak po korak prema vašem kralju, pitate se što mu to znači, napredujete pješakom i dalje – i odjednom… protivnik vam kaže: „Nepravilan potez, žalim. Izgubili ste.“ Ne razumijete o čemu on govori, on vam pokazuje na sat i poziciju. Protivnik je na potezu, kraljevi stoje jedan do drugoga, kao Putin i Medvedev. Što to znači? Ako je protivnik na potezu – a po položaju poluge na satu se očito vidi da jest – a kralj je do kralja, znači da ste vi povukli zadnji potez, tj. stavili ste kralja do kralja i time prekršili pravila igre. Sudac će presuditi u korist protivnika, nije li stajao kraj stola i sve vidio. A što je trebao vidjeti? To da je protivnik potez ranije stavio svoga kralja do vašeg, te da ste vi, i ne sluteći takvu gadost, nakon toga povukli pješaka za još jedno polje prema njegovoj voljenoj dami, pa – što je presudno – uključili protivnikov sat. Sad je on na potezu, podrazumijeva se da ste vi povukli nepravilan potez, pa se izvolite nakon toga, s repom između nogu, udaljiti od šahovnice i vani zapaliti jednu kako biste se smirili. Ako, naravno, prije toga ad hoc ne odlučite napustiti turnir.
Stanoviti gospodin Clemens Alwermann promovirao je prije gotovo petnaest godina jednu revolucionarnu metodu kako bi se domogao nekoliko „Njihovih Veličanstava Bodova“. Nanizao je na nekom turniru tri velemajstora i nekoliko međunarodnih majstora, iako ga prije toga nije bilo nigdje na karti profesionalnih igrača. Doduše, jest nekima izgledalo pomalo čudno što se na temperaturi oko 30ºC u dvoranu bez klimatizacije ušetava odjeven u kaput, ali… razni ljudi, razne navike. To što nosi dugu kosu, preko ušiju prebačenu, danas ionako nije čudno, čovjek je stari hipik, pa i vi ste nekad nosili dugu kosu, sjećate li se? – a ja je nosim i danas, hmm… Uglavnom, gospodin je, kasnije je otkriveno, na reveru kaputa imao kameru, a u ušima slušalice. Kamera je snimala poziciju, u hotelskoj sobi je sjedio ortak (nije peti, nego prvi), program Fritz je odradio svoj zadatak, slušalice su funkcioniralo korektno, Herr Alwermann se povremeno duboko zamislio, par puta bio čak i na rubu cajtnota, toliko da se nađe, te na kraju balade pokupio prvu nagradu. Slučaj je navodno završio na sudu. Svaki pas ima svoj dan, pjevaju (recitiraju) El Bahattee.
Nakon što je provaljena Alwermannova „finta g6“, svejedno se našlo ljudi koji su pokušavali slično. Organizatori jednoga turnira u Indiji dugo su pratili izvjesnoga igrača, da bi ga potkraj turnira presreli uz pomoć tajne policije na samom ulazu u dvoranu, pretražili ga, našli mu nedopuštene elektronske uređaje, te stavili pred njega dva papira na potpis. „Što je to?“, upitao je jadni čovjek. „Na ovom papiru ćete potpisati izjavu da ste varali te da se odričete nagrade i da ste spremni snositi i ostale posljedice, pa i suspenziju.“ „Ali, to nije istina, nisam varao!“ „Gospodine, zanima li vas što piše na drugom papiru? On je pripremljen za slučaj da odbijete potpisati prvi.“ „?“ „Piše da ste pakistanski špijun, lako ćemo to dokazati.“ „Ali, ja nisam…“ „Hoćete li potpisati prvi papir?“ „Da.“
Fédération Internationale des Échecs (FIDE), svjetska šahovska organizacija, ima lijepo geslo Gens una sumus. Slobodnijim prijevodom s latinskoga: Jedan smo rod (svijet).
Administrativno, ja pripadam tom rodu. Duhovno, mentalno, kako god hoćete – ne. Niti mu želim pripadati, niti ću mu ikad pripadati.
